Pas naš najbolji prijatelj

srijeda, 10.08.2011.

Psi

Domaći pas (Canis lupus familiaris i Canis lupus dingo je pripitomljen oblik vuka, član obitelji Canidae reda Carnivora. Izraz se koristi za sve vrste domaćih pasa, psi su vjerojatno prve životinje koje je čovjek pripitomio, te je zasigurno životinja sa najduljim prijateljskim stažem u ljudskoj povijesti. Riječju pas u pravilu označavamo cijelu vrstu, a i muškog pripadnika porodice pasa, a ženku obično nazivamo kuja iako je i ona naravno pas. Psi su pripitomljeni od sivog vuka prije oko 15.000 godina. Psi su kroz cijelu povijest bili značajni čimbenik kao npr. u lovu, čuvanju obitavališta ili jednostavno kao najbolji prijatelji. Psi i danas obavljaju mnogobrojne poslove za ljude, kao što je lov, zaštita, rad u policiji i vojsci, a u novije vrijeme, pomaganje hendikepiranim osobama.

Ovaj utjecaj na ljudsko društvo im je dao nadimak "čovjekov najbolji prijatelj". Pretpostavlja se da pasa u svijetu ima oko 450 milijuna. Tijekom 15.000 godina pas se umnogome promijenio, najviše u izgledu, jer je selekcijom čovjek uzgoji mnogobrojne vrste koje su mu bile potrebne u udređenim uvjetima i poslovima. Na primjer, visinu psa mjerimo od grebena vrata ,a varira od nekoliko centimetara u Chihuahua do preko metra kod Irskog vučjeg hrta, boja se pojavila u skoro pa svim oblicima, pa tako danas psi žive u mnogobrojnim varijantama!

Pas je pojam koji se odnosi na sve članove podvrsta Canis lupus familiaris (Canis, "pas", lupus, "vuk", familiaris, "domaći"). Izraz se također može odnositi na širi spektar srodnih vrsta, kao što su članovi roda Canis, ili "pravi psi", uključujući i vuka, kojota i šakale ili se može odnositi na članove potporodica Caninae, koje uključuju npr. Afričkog divljeg psa ili ga se može koristiti za označavanje bilo kojeg člana obitelji Canidae, koji uključuju npr. lisicu.

Eto danas je pas postao jedna od najomiljenijih životinja, kućni ljubimci koje svatko može poželjeti, pomagač u nezgodama, službenik u vojsci i policiji i najbolji čovjekov prijatelj!

subota, 16.07.2011.

Hrana za pse

U današnje vrijeme psi su izloženi izobilju hrane. Više od polovice pasa u Europi i ostatku razvijenog svijeta ne hrani se pravilno, kao uostalom niti njihovi vlasnici. Većina vlasnika ne zna kakva mora biti adekvatna hrana za pse.

Vlasnici pasa naravno ne vole kada je njihov kućni ljubimac gladan ali bitno je biti upoznat sa pravilnom prehranom za pse. Prehrana pasa je u posljednjem desetljeću postala puno važnija nego što je to bila u prijašnjim desetljećima, pa i stoljećima.
Čovjek i pas međusobno žive sve bliskije u sve manjem prostoru. Pas je postao član obitelji i možemo reći svakodnevni pratilac naših obroka za stolom.
Današnji znanstvenici i stručnjaci za prehranu pasa stvaraju sve bolju i uravnoteženiju hranu za pse. Prije se radila generalna hrana za pse, dok se danas može pronaći hrana za pse koja odgovara psima po veličini, njihovoj aktivnosti, životnoj dobi pa čak i njihovim rasnim odlikama.

Vlasnici bez odgovarajućeg obrazovanja, psima daju „višak“ ljudskih atributa i time ih jednostavno poistuvjećuju sa sobom što dovodi do drastičnih poremećaja u prehrani pasa. Tako nastaju dvije osnovne pogreške. Najčešća je ta da pas dobije dio ili ostatke naše hrane. Dajemo mu hranu koja uopće ne odgovara njegovim prehrambenim potrebama.

Hranimo li ga samo mesom, također griješimo. To je plod zablude da je pas zvijer koja se hrani isključivo mesom, što nije točno. Kada psa hranimo samo mesom, između ostalog, dolazi i do poremećaja metabolizma.

Posljedice mogu biti ispadanje dlake, deformacija kičme, bolovi u zglobovima i oboljenje bubrega. Psi koji jedu samo meso imaju tamni izmet koji je skoro crne boje, smrdi i manje ga je nego kod pasa koji jedu i hranu biljnog porijekla.

Najneprilagođeniju prehranu imaju psi koji žive kod needuciranih vlasnika i osoba koje u psima gledaju isključivo korist, a na toj koristi nastoje ušedjeti i naravno da na takav način pati životinja. Veliki broj vlasnika pasa pretjeruje s kostima. Ta zabluda proizlazi iz uvjerenja da pas za rast svojih kostiju i jačanje mišića za žvakanje treba puno kostiju. Kada pas jede previše kostiju izmet mu je svijetle boje i često tvrd kao kamen pa se kod obavljanja velike nužde muči.
I kod prehrane moramo se još jednom podsjetiti da smo za svog psa odgovorni i da smo ga dužni primjereno hraniti jer psi nisu kante za smeće. Pri tome moram upozoriti i na različite slastice koje uzrokuju probleme sa zubima i preveliku tjelesnu težinu.

I psa i sebe moramo naučiti pravilno prehranjivati. Hrana za pse mora biti nešto što će našeg psa držati u optimalnom fizičkom stanju prilagođenom njegovom fiziološkom sustavu i njegovim dnevnim aktivnostima.

Samo na taj način imati ćemo sretnog i zadovoljnog psa i time mu produžiti životni vijek i samu kvalitetu življenja! Kućni ljubimci zaslužuju najbolje, a najbolja hrana za pse je dostupna velikoj većini vlasnika, stoga neka hrana za pse bude najkvalitetnija koju mu možete priuštiti!

srijeda, 15.06.2011.

Psi

Psi

Afganistanski hrt (Afghan Hound)

Ima svilenkastu dlaku boje pijeska, koja kod kretanja izgladi njegove obrise. Crno obrubljene oči, plivajuće i tekuće kretanje i visoko podignut i savijen rep sa zastavicom, tvore egzotičnu pojavu, koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa. Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, s izrazitim zatiljkom, pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeIjak. Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina 68,5 do 73,5 cm.Težina 25 do 30 kilograma.

Stepski lovac iz Afganistana se u Europi pojavio tek tridesetih godina ovog stoljeća i brzo je postao omiljen zbog laganog kretanja i kuštrave dlake koju nosi kao dragocjeni krzneni plašt. Imati afganistanca nije jednostavno, stoga on nikada neće postati modni pas. Njegova glavna značajka je neovisnost. U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednakopravan s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji se barem malo ne razumiju u pse. Kada ugleda nešto, što mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći. Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti dovoljno kretanja moramo ga redovito istrčavati jer to je ono što ova pasmina pasa obožava. Po naravi je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu do 45 km/h.

subota, 11.06.2011.

Psi

Psi

Lendsir (Landseer)

Velik je, snažan, skladno građen pas. Sličan njufaundlendu, mada na višim nogama. Njegov je korak dug i odlučan.
Glava je široka i masivna, s dobro razvijenim zatiljkom. Stop je dobro izražen, mada prijelaz iz čeonog u nosni dio lubanje nije tako strm kao kod bernardinca. Glava je plemenitog izgleda, bez nabora. Pogled smeđih, tamnih očiju je prijazan. Rep je snažan, jako odlakan. Dlaka je duga, po mogućnosti priljubljena i gusta, bijele boje s tamnim pjegama na leđima i križima. Glava je tamna sa svijetlom gubicom. Svijetle boje su i vrat, poprsje, trbuh, noge i rep. Visina - do 80 cm, težina - do 80 kg. Doživi oko 12 godina.

Pas je dobio ime po engleskom slikaru Edvvinu Landseeru, koji ga je naslikao 1837. godine. Veliki bijelo-crni pas s Nevvfoundlanda je u početku bio popularniji od crnog njufaundlenda. Planski su ga uzgajali u Engleskoj. Kao samostalna pasmina landseer je priznat 1960. godine. Landseer je izrazito vjeran svome gospodaru i uvijek je spreman umiljavati mu se. Mada je tako velik, nadasve voli sjediti u gospodarevom naručju. Sa djecom je izvanredno strpljiv. Dobro se osjeća u vodi, a kupanje s njim na godišnjem odmoru može postati zabavno.
Pouzdan je čuvar. Iznenađujuće dobro zna prijetiti strancima. Strpljiv je prema manjim psima, koje ne napada, čak i onda ako mu dosađuju.
Živahniji je od njufaundlenda, mada je i svojeglaviji. Treba ga svaki dan češljati i četkati, što zahtijeva puno vremena.

Psi

Psi
Njufaundlend (Newfoundland)

Velik je i snažan, uvijek okretan pas, koji se lagano kreće. Dok hoda zadnji mu se dio leđa ljulja lijevo i desno. Pametan je pas. Glava je snažna i široka s jako razvijenim tjemenom. Stop je izrazit, mada prijelaz iz čeonog u nosni dio lubanje nije strm. Usne su suhe. Pogled je miran, pozoran i dobrodušan.
Njufaundlend ima dugu, ravnu i gustu dlaku. Na dodir je tvrda, skoro gruba. Na leđima je često vidljiv razdjeljak. Crne je boje, dozvoljena je i zarđalo smeđa. Visina mužjaka - 68 do 75 cm, težina - od 50 do 62 kg. Živi srednje dugo.

Prvobitni njufaundlend je u Newfoundlandu pomagao ribarima vući mreže na kopno i bio je nešto drukčiji od sadašnjeg. Njufaundlend je srodan eskimskim psima za vuču, a u literaturi ga često spominju zajedno s labradorom.
Današnja pasmina je nastala oko 1860. godine. Bila je omiljena radi dobrog karaktera, a kasnije i zbog prijatnog izgleda. Njufaundlend je prijatan obiteljski pas, s razvijenim obrambenim nagonom. Izvrstan je pas za djecu. Ne tuče se i može živjeti zajedno s malim psom. Ima uravnoteženu narav, a potreban mu je i uravnoteženi gospodar. Rado se potčinjava i po naravi je oprezan. Laje malo, više reži, što obično ljudima s lošim iskustvima, prisjedne. Nije mu potrebno puno kretanja, mada je aktivnost potrebna. Vrlo rado ide u vodu ako za to ima priliku i to mu je omiljeni element. Masna donja dlaka priječi vodu da prodre do kože. Sklon je displaziji.

nedjelja, 05.06.2011.

Psi

Psi

Američki stafordski terijer (American Staffordshire Terrier)

Američki stafordski terijer je snažan, mišićav pas skladne građe, okretan i elegantan. Tijelo mu je kvadratično.
Dlaka je kratka i sjajna, javlja se u brojnim varijacijama boja od krem do crne. Glava je čvrsta sa snažnom njuškom i potpuno škarastim zubalom.
Uši mogu biti kupirane, ili ukoliko to nisu, prirodnog oblika ružinog uha.

Oči su tamne i okrugle, duboko usađene u lubanju. Poželjne su tamnije oči. Nos je jasno crn, duljina njuške mora biti uvijek u srazmjeru sa glavom.
Vrat je masivan, lagano povijen, bez naborane kože, srednje dug. Rep je u usporedbi sa veličinom nisko usađen i završava šiljkom.
Visina mu je između 43 i 50 cm.

Nastao je u 19. stoljeću, kao rezultat križanja buldoga i terijera, te svoje postojanje i današnji oblik treba, osim buldogu,
zahvaliti i kratkodlakom foxterijeru, bijelom engleskom terijeru i mančesterskom terijeru.
U toj oštroj selekciji nastao je snažan pas, neosjetljiv na bol, s čeličnom voljom da slomi protivnika ukoliko je namjera bila korištenje u borbama
i to ne samo s psima već i bikovima, jazavcima, medvjedima i sl.

Tek zabranom borbi pasa ova je plemenita pasmina dobila priliku da pokaže svoj pravi karakter. To je jedan umiljat porodični pas, dobar čuvar,
ljubitelj djece izuzetno dobro prilagođen za život u stanu. On je izrazito bistar i inteligentan pas, odlikuju ga neobična svestranost,
udružena s velikom voljom za učenje i velika radna sposobnost. On je svojoj obitelji budan zaštitnik s prirođenom sposobnošću razlikovanja
dobrih i loših namjera ljudi, što ga izdvaja u odnosu na ostale pasmine.

subota, 04.06.2011.

Psi

Psi

Labrador (Labrador Retriever)


To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreće. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep.
Čeono koljeno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitnije sužena. Smeđe oči su prijatnog izgleda. Uši su obješene tijesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad. Boja je crna, čokoladno smeđa ili svijetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob -oko 12 godina.

Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna pasmina bio je priznat 1905. godine. Najprije su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u tijeku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijazan i voli djecu. Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa). Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodič za slijepe, a uzgaja se i za izložbe. Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan, pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju.
Ubrajaju se među najomiljenije obiteljske pse. Posebno je dobrodušan pas.
Svi ljubitelji pasmine o njemu govore u superlativima!

<	kolovoz, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv